Obično do grešaka u vezi sa izborom profesije dolazi zbog nedovoljnog poznavanja škola i
zanimanja, ali i zbog nedovoljne objektivnosti roditelja.
Najčešde greške:
Nepoznavanje školskih programa (opšteobrazovni, opštestručni i užestručni predmenti);
Precenjivanje sopstvenih sposobnosti;
Potceljivanje sopstvenih sposobnosti (radi očuvanja,
stečenih prijateljstva);
Želje i zahtevi roditelja koji nisu u skladu sa
sposobnošĆu deteta;
Izbor zanimanja po principu ‘’gde svi tu i ja’’;
Društveno poželjna, dobro plaćena žensko-muška
zanimanja;
Nesagledavanje potreba društva i lokalnog okruženja;
Stav da treba započeti sa pripremom za izbor
zanimanja tek pri kraju osnovne škole;
Podela zanimanja na vredna i bezvredna, pri čemu se
ne uzimaju u obzir interesovanja i sposobnosti onoga
ko ih obavlja;
Mišljenje da jedino roditelji mogu dobro da poznaju
svoje dete, čak i ako nisu u stanju da mu pomognu
oko donošenja profesionalne odluke;
Roditelji smatraju da je izborom neke škole ili
zanimanja jednom zauvek doneta profesionalna
odluka, pa više ne vode računa o profesionalnom
razvoju deteta itd.
Greške pri izboru škole:
blizina škole;
idem tamo gde i svi;
porodična tradicija.
Posledice pogrešnog izbora:
prekid školovanja;
odsustvo motivacije za rad;
neadaptiranost na radno mesto;
opšte nezadovoljstvo i nezadovoljstvo sobom.
Zablude:
Stujardesa – Devojčice obično kažu: „Hoću da budem
stjuardesa, jer one samo putuju po svetu i doteruju se“;
Turistički vodič – Deca misle da turistički vodiči treba
samo da završe srednju školu turističkog smera i da su
time „završili posao“.