Obično do grešaka u vezi sa izborom profesije dolazi  zbog nedovoljnog poznavanja škola i

zanimanja, ali i zbog nedovoljne objektivnosti  roditelja.

Najčešde greške:

 Nepoznavanje školskih programa (opšteobrazovni, opštestručni i užestručni predmenti);

 Precenjivanje sopstvenih sposobnosti;

 Potceljivanje sopstvenih sposobnosti (radi očuvanja,

stečenih prijateljstva);

 Želje i zahtevi roditelja koji nisu u skladu sa

sposobnošĆu deteta;

 Izbor zanimanja po principu ‘’gde svi tu i ja’’;

 Društveno poželjna, dobro plaćena žensko-muška

zanimanja;

 Nesagledavanje potreba društva i lokalnog okruženja;

 Stav da treba započeti sa pripremom za izbor

zanimanja tek pri kraju osnovne škole;

 Podela zanimanja na vredna i bezvredna, pri čemu se

ne uzimaju u obzir interesovanja i sposobnosti onoga

ko ih obavlja;

 Mišljenje da jedino roditelji mogu dobro da poznaju

svoje dete, čak i ako nisu u stanju da mu pomognu

oko donošenja profesionalne odluke;

 Roditelji smatraju da je izborom neke škole ili

zanimanja jednom zauvek doneta profesionalna

odluka, pa više ne vode računa o profesionalnom

razvoju deteta itd.

 

Greške pri izboru škole:

 blizina škole;

 idem tamo gde i svi;

 porodična tradicija.

 

Posledice pogrešnog izbora:

 prekid školovanja;

 odsustvo motivacije za rad;

 neadaptiranost na radno mesto;

 opšte nezadovoljstvo i nezadovoljstvo sobom.

Zablude:

 Stujardesa – Devojčice obično kažu: „Hoću da budem

stjuardesa, jer one samo putuju po svetu i doteruju se“;

 Turistički vodič – Deca misle da turistički vodiči treba

samo da završe srednju školu turističkog smera i da su

time „završili posao“.